Postoje lijepe, istinite priče naših članova, priče su i vesele i tužne ali su pune iskrenosti i duhovitosti. Odlučiti će sami kada i koje će ispričati i podjeliti sa svima vama i nama. Evo priče,

Prva priča:

Moj utisak i osvrt na dan borbe protiv ovisnosti i rad udruge 

Nakon nekih mjesec dana otkako sam se pridružio udruzi, točnije na dan borbe protiv ovisnosti, 15.studenog 2012.bilo je potrebno pripremiti materijal kojim bi našu udrugu predstavili na obilježavanju dana borbe protiv ovisnosti na trgu Portarata u Puli. U prostorijama udruge ja i ostali članovi počeli smo pripremati materijal kojim ćemo predstaviti rad udruge od početka djelovanja. Sa materijalom kojim smo imali u udruzi osmislili smo kako predstaviti udrugu na što bolji način. Tokom te pripreme i ja sam, sam se bolje upoznao s njihovim radom pogotovo sa radom na oimanju u Valturi gdje članovi rade na raznim poslovima hortikulture, a naročito uzgojem maslina, lavande i smokava. Od fotografija koje smo imali napravili smo panoe koji su prikazivali što se sve radi tamo, i koliko je truda trebalo da bi se došlo do rezultata koje imamo sada. Fotografije smo posložili redosljedom tako da se vidi kako je sve krenulo. Bilo je tu fotografija snimljenih na samom početku kada su bili u pitanju i teški fizički radovi u poljoprivredi pa sve do fotografija prvih plodova maslina i smokava koji su simbolično predstavljali uspjeh koji su zajedničkim radom postigli svi iz udruge. Uz to imali smo i ručno izrađene suvenire, mala stabalca izrađena na maštoviti način od kombinacije kamena i žice koji predstavljaju masline i mirisne jastučića punjene lavandom za čiju izradu su se također pobrinuli članovi udruge a uz to što su fino mirisali također su bili i lijepo dizajnirani. Ja kako se bavim slikarstvom, također sam odabrao neke od mojih slika tako da naš štand na Portarati bude što zanimljiviji i privuče što veći interes na dan predstavljanja. Sve smo to pripremili u prostorijama udruge gdje sam uz rad proveo i lijepo vrijeme i bolje se upoznao s ostalima koji su sudjelovali u pripremi. Predvečer je sve bilo gotovo i umorni ali zadovoljni onime što smo napravili krenuli kući. Sutradan, na dan borbe protiv ovisnosti sav materijal smo dovezli na trg Portarata gdje nas je čekao štand. Sve što smo napravili i pripremili izložili smo a materijala je bilo toliko puno da smo doslovno nešto morali staviti i na pod uz štand jer jednostavno sve nije stalo. Uz našu udrugu na trgu također su se predstavljale i druge udruge koje se bave istom problematikom kao i policija koja je imala svoj promotivni materijal. Događaj je počeo u 10:00 sati ujutro i trajao do nešto malo iza podne. Interes građana je bio dobar, neke je zanimalo o čemu se radi, druge su zanimali suveniri, slike i proizvodi od lavande a neki su i potražili i nekakav savjet vezan uz ovisnost. Uz sve to, uspjeli smo po simboličnim cijenama prodati i nešto od naših radova i tako prikupili nešto malo ali nama važno novaca za udrugu. Mislim da smo uspjeli predstaviti udrugu na najbolji način i nadam se da smo prenijeli dobru informaciju onima kojima je to potrebno kao i da smo pobudili i dobar interes građana.

                                                                                                 Član uduge UZPIRO

Druga priča:

Moja udruga, moj prvi utisak

Nakon konačnog mog uspješnog liječenja, uspostavio sam apstinenciju i mislio sam da je sada glavno apstinirati i da će se sve ostalo riješiti s vremenom. Mnogo puta sam čuo riječ “resocijalizacija” ali mislio sam da je to meni nepotrebno i suvišno. U početku sam taj problem polusvjesno zanemarivao i nisam obračao mnogo pažnje na njega iako su mi mnogi prijatelji i poznanici koji već duže vrijeme apstiniraju te stručnjaci u Centru za prevenciju i liječenje ovisnosti ukazivali na to. Nije prošlo puno vremena, ja sam apstinirao i kod mene se pojavila želja da napredujem, da živim normalan život, da nađem posao i da krenem jednim novim putem, putem bez ovisnosti. Misleći da će to proći lako, bez većih poteškoća, našao sam se u problemu i shvatio da me čeka još jedan važan korak koji moram napraviti. Sve više sam postajao svjestan stigmatizacije ovisnika, te sam shvatio da trebam pomoć i da je pred menom još jedno važno poglavlje u liječenju ovisnosti. To je upravo resocijalizacija. Moje mišljenje je da su ključne stvari u resocijalizaciji ovisnika upravo to da je to sastavni dio liječenja da ovisnik osvijesti da je pred njime jedan proces koji se ne događa preko noći, proces u kojem se treba dokazati svojim djelima, svojim radom i upornošću. Sve to teško je započeti sam a smatram da je još teže sam to realizirati. Upravo iz tog razloga na poziv članova i osnivačice udruge Dr. Katarine Mešin, te na preporuku mog terapeuta, prof. Helene Mitrović i ostalog stručnog osoblja Centra za prevenciju i liječenje ovisnosti u Puli posjetio sam Udrugu UZPIRO te nakon prvih vrlo pozitivnih dojmova uključio sam se u rad udruge. Udruge koja se bavi upravo time što meni, a i svakom liječenom ovisniku treba nakon samog liječenja a to je resocijalizacija liječenih ovisnika na jedan profesionalan i svima pristupačan način.Način koji dopušta pojedincu da kroz rad postepeno pronađe put ka normalnom i sretnom životu, na način da taj rad koji donosi zajedničku korist kako ovisniku, tako i napretku udruge a pritom dopušta pojedincu da se izrazi na svoj kreativan i individualan način. Svi članovi udruge uglavnom su prošli slične i gotovo iste probleme a kako udruga djeluje već nekoliko godina na mene su izrazito dobar i ohrabrujući utisak ostavili članovi koji su već uspjeli ostvariti jedan dobar dio resocijalizacije te oni koji su pri kraju svog procesa resocijalizacije. U takvom društvu, ja, a vjerujem i svaki ovisnik koji se nalazi u situaciji sličnoj mojoj, naprosto se mora osječati dobro jer je okružen ljudima koji će ga razumjeti, ljudima koji neće imati predasude iz razloga što su i sami morali proći taj neizbježan put resocijalizacije. Neki su ga započeli već, ili su negdje na sredini, ili pri kraju a neki, poput mene, tek na početku. U takvom okruženju liječeni ovisnik, steći će samopouzdanje koje je kod svih nas ovisnika narušeno i vidjeti će iz “prve ruke” kako je sve lakše ukoliko imaš potporu i razumjevanje. Meni osobno najviše su pomogli savjeti i odgovori na neka pitanja koje ti jednostavno najbolje može objesniti netko tko je sve to prošao i tko razumije tvoje probleme koji možda ponekad izgledaju neriješivi i ogromni a u biti su to uglavnom problemi koji se uz malo truda i uz strpljenje rješavaju prilično jednostavno. Govoreći o svojim problemima na koje sam naišao po povratku s liječenja moram napomenuti problem s kojim se svaki ovisnik suočava, a to je problem nepovjerenja od strane obitelji i okoline jer je upravo to nepovjerenje meni predstavljalo jedan od večih problema ali uz pomoć udruge shvatio sam da je to jedan od problema za koje treba mnogo i vremena i strpljenja. Iskustva i savjeti članova udruge, bivših ovisnika koji već dugi niz godina apstiniraju su takva da se moramo pomiriti da nećemo baš kod svakoga steći povjerenje koje smo imali prije nego što smo postali ovisnici i da je to normalno i da to moramo prihvatiti a kod nekih ćemo to postići tijekom određenog perioda. Moj dojam je da su upornost i rad, želja za dokazivanjem i rezultati koje postižemo sami i uz pomoć udruge temelj na kojem ćemo vratiti povjerenje osoba do kojih nam je stalo, povjerenje okoline, poslodavca ili neke druge nam važne osobe. Osobito pozitivne i dobre utiske na mene su ostavile osobe koje su članovi udruge UZPIRO iz čistog razloga što žele pomoći nama ovisnicima, osobe koje vrijedno rade i trude se za dobrobit udruge iz jednostavnih humanih razloga, osobe koje su tamo uz nas bez obzira što nikad nisu imale problem ovisnosti. I za kraj ovog najdužeg dijela koji upravo čitate želim napomenuti da je to samo moj osvrt na rad udruge i da se ne mora svatko složiti samnom, ali takav sam dojam stekao i smatram da je prilično realan te da bi za svakoga tko se nalazi u sličnom problemu bilo korisno da se pridruži udruzi jer smatram da će tamo dobiti odgovore na svoja pitanja i steći nova prijateljstva, sigurnost i napredak na svojem putu ka normalnom životu bez droge.

                                                                                                                           Jedan od članova udruge